Povijesni pregled


Na najvišem sjeveroistočnom platou brda Spas, najvjerojatnije, još u drugoj polovici 9. stoljeća niknula je utvrda, castro Tnin (Tnen, Tignino castro), a potom i srednjovjekovno urbano naselje, jezgra kasnijeg tvrđavskog kompleksa, kao i kninskog gradskog prostora. Knin se prvi put se spominje u djelu bizantskoga cara i pisca Konstantina Porfirogeneta VII. De administrando imperio (O upravljanju carstvom) 950. godine u kojem među devet naseljenih gradova Krštene Hrvatske» spominje Tenen (Knin). U domaćim izvorima, Knin se prvi put spominje u 10. stoljeću, u ispravi kralja Krešimira I. kao Tignino. Iako su neki gradovi u Dalmaciji stariji od Knina, u kulturnom i nacionalnom vrednovanju, Knin je jedan od najstarijih hrvatskih gradova, jer je njegov postanak i razvitak vezan uz dolazak Hrvata (krajem 6. i početkom 7. stoljeća) i zato se s punim pravom smatra kolijevkom Hrvata. Stoga, nije ni čudno, što su hrvatski narodni vladari, odabirali Knin, najprije kao privremenu, a od Zvonimira (1074.- 1088.) i stalnu prijestolnicu Hrvatske države.

Kninska biskupija je osnovana 1040. godine, a biskup nosi naslov – Hrvatski biskup, sa sjedištem u Polju, u crkvi Svete Marije, koja je sagrađena uz kninsku tvrđavu i čija je jurisdikcija dosezala sve do rijeke Drave.

Nakon smrti posljednjega hrvatskoga kralja Petra (1097.), koji je također izabrao Knin za svoju prijestolnicu, kroz naredna stoljeća, sve do naših dana, puno je osvajača nadiralo na Knin, pljačkalo ga i uništavalo.

Kninska tvrđava je najveća fortifikacijska utvrda u Dalmaciji. Prvotni izgled utvrde, zbog nepostojanja izvorne materijalne građe, nije u potpunosti poznat. Analogno utvrdama toga vremena, za pretpostaviti je, da je bila opasana visokim zidinama, a uz to, gradnjom prilagođena konfiguraciji terena, na nekim mjestima zaštićena i prirodno strmim padinama.

Današnji je izgled dobila početkom 18. stoljeća., kada je umjetnim prosjekom odijeljena od brda Spas koje se na nju naslanja sa sjeverne strane. Podijeljena je na gornji, srednji i donji grad, koji su međusobno povezani pokretnim mostovima. Najstariji je gornji grad na sjevernom dijelu tvrđave, dok su srednji i donji grad sagrađeni u kasnome srednjem vijeku.

Podno utvrde, kninskog kastruma, vrlo se rano formira i civilno naselje sa crkvenim objektima – podgrađe Borgo de Tina. U utvrdi su se nalazile svečane dvorane, “palača” hrvatskih vladara, u kojoj su izdavali svoje isprave i boravili sa svojim dvorjanicima kada su bili u Kninu. Na drugom povišenom platou brda Spas, južno od utvrde Tnene, kasnije je izgrađeno i drugo manje utvrđenje – kaštel Lab (castro Lab, Labwar) u kojem je bilo sjedište vicebana (podbana). Naknadno, moguće u 15. stoljeću u vrijeme sve veće opasnosti od Turaka, gradnjom obrambenog zida, na kojem su i danas glavna ulazna vrata u tvrđavu, oba su ova utvrđenja, kaštela, povezana u jedinstveni obrambeni kompleks. Svaki dio grada bio je zaštićen puškarnicama, bornim mjestima i povezan gradskim vratima i pokretnim mostovima. Najstariji, dosad poznat, grafički prikaz Knina (kninske tvrđave) zabilježen je, na karti sjeverne Dalmacije i Like mletačkog kartografa Mattea Pagana oko 1525. godine. Međutim, detaljniji opis urbanističkog izgleda kninske fortifikacije pokazuje nacrt mletačkog vojnog inženjera Orazia Antonia Alberghettia sačinjen u vrijeme izgona Turaka 1688. godine.

Kninska tvrđava zaštićena je urbanistička cjelina i upisana u registar Kulturne baštine Republike Hrvatske, kao spomenik nulte kategorije, tj. spomenik od posebnog nacionalnog interesa.


Više o temi: Manda Zelić: Knin-kninsko područje, kulturno-povijesni vodič, Kninski muzej, 2003. godine.